Bitka kod Bistrice Lesne
AUTOR: MIROSLAV KRLEŽA
Novela “Bitka kod Bistrice Lesne” objavljena je prvi put u sklopu časopisa “Književna republika” 1923. godine. Kasnije ju je Miroslav Krleža uvrstio u poznatu zbirku novela “Hrvatski bog Mars”.
Bitka kod Bistrice opisuje Prvi svjetski rat te ratovanje i stradavanje hrvatskih domobrana, a sve zbog stranih interesa. Prije radnje čitatelj može od strane pisca doznati sve potrebno o ekonomskom i povijesnom objašnjenju mentaliteta prigorskih ljudi.
Miroslav Krleža je uz pomoć spomenute novele želio ukazati na sve strahote rata kao i ogorčenje stradanjem ljudi koji nisu ni trebali imati veze s velikim sovjetskim sukobom. Krleža je kao vojnik sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, pa je bio dobro upoznat s tragedijom koju je tada izazvao najveći sukob u povijesti. Cijela novela je usmjerena protiv rata.
U noveli ne postoji podjela na poglavlja, umjesto toga se sastoji od osam epizoda koje povezuje glavna ratna trema. Pored spomenutih epizoda novela se sastoji i od uvodnog izlaganja koje je napisano kao ratno izvješće.
Prva epizoda govori o zaostalosti zagorskog sela te o odnosu između sela i grada. Druga epizoda je prikaz seljačkog objašnjenja te prihvaćanja rata kao prirodne nepogode kojoj se nema smisla suprostavljati jer će ionako doći.
Treća epizoda predstavlja osudu birokracije od strane činovnika. U trećoj epizodi spominje se Vid Trdak koji prolazi kroz saborske sobe. Četvrta soba prikazuje obespravljenog vojnika prije odlaska na bojište. Štef Loborec se ne uspijeva izboriti za svoje pravo.
Peta epizoda prikazuje uzrujanog Rucnera koji se ne može nositi s ratnim strahotama. Šesta epizoda opisuje Trdakovu msrt, onu Štefa Loborca te Mate Peseka. Sedma epizoda opisuje vrhunac bitke gdje se Štef bori za samoodržanje. Osma epizoda predstavlja rasplet kada mrtvozornik Palčić čita pisma poginulih domobrana.
U noveli je najviše prisutno piščevo pripovijedanje, a postoji i unutarnji monolog pojedinog lika. Unatoč tome što je novela pisana književnim jezikom, čitatelj može uočiti kajkavski dijalekt te nekoliko stranih izraza i one koje su upotrebljavali vojnici.
Kratak sadržaj
Novela “Bitka kod Bistrice Lesne” kreće s uvodom u kojem se najavljuje glavna tema, a koja će se provlačiti kroz sve epizode. Cijela novela je napisana kako bi se odala počast sedmorici domobrana koji su poput mnogih poginuli na istočnoj fronti. Sve je napisano u obliku izvješća baš kao što se to nekada radilo, o stradanjima vojnika, velikoj žtvi koju se pridonijeli itd…
Iako se na početku stječe dojam da se radi o uzvišenom govoru u kojem ima previše patetike, očito je kako su uvodne rečenice pune sarkazma jer spomenuti vojnici nisu poginuli za svoju domovinu, nego za Ugarsku s kojom je Hrvatska bila povezana Nagodbom sklopljenom 1868. godine.
Nakon uvodnog objašnjenja novela čitatelja odvodi na kratko u prošlost i govori o životu seljaka iz prigorskih sela još od feudalnih vremena pa sve do velikih stradanja Prvog svjetskog rata. Seljaku u to vrijeme nije bilo lako jer zemlja nije dovoljno davala, a na leđima je imao sudove, vojsku i žandare. Svatko od njih je ima svoja potraživanja, poreze i globe, a kada je car tražio da se ide u rat i to se moralo poslušati.
Nimalo lagan život seljaka primorao ga je da na sve gleda kao na elementarnu nepogodu protiv koje se ne može. Radi se o pasivnom gledanju na ono što se događa u društvu, ali bilo što drugo bi značilo još goru situaciju za bilo kojeg seljaka.
Tako se sedam seljaka našlo u gradu gdje su se morali okupiti prije odlaska u rat. Grad im se činio poput zemlje iz snova nasuprot neimaštine iz koje su oni došli. Svaki od domobrana došao je sa svojim problemom, a nakon nekoliko sati u gradu uslijedio je odlazak u vojarnu gdje su morali proći obuku za vojnika. Bilo je to ništa drugo nego ponižavanje seljaka.
Uslijedio je odlazak na ratište, a prije same borbe Vid Trdak se počeo prisjećati teškog života. Njegova žena je umrla prije nego što je otišao u rat, a kod kuće je ostavio dvoje maloljetne djece za koje se nije imao tko brinuti jer se posvađao s rodbinom. Najstariji sin je imao samo sedam godina.
Kako nije znao što će biti s njegovom djecom, krenuo je banu u Sabor i tako je hodajući od jedne do druge sobe doživljavao poniženja, da bi na kraju završio kod običnog činovnika koji mu je svašta obećao, a tek na bojišnici je shvatio kako je sve bila laž. Još uvijek nije znao što će biti s njegovom djecom.
Štef Loborec predstavlja osobu buntovnog karaktera koji je već bio u ratu i još k tome ranjen. Iako nije bio izliječen do kraja opet je bio pozvan na prvu liniju fronte. Kako je bio bijesan zbog nastale situacije, gurnuo je narednika Šmita prema kipućoj kavi, zbog čega ga je narednik napao sabljom.
Štefa je čekao ratni sud jer je udario nadređenog, a kako bi izbjegao strijeljanje, pristao je da neizlječen ode na ratište. Dok je bio na bojišnici cijelo vrijeme je razmišljao samo o tome da je imao priliku pobjeći i izbjeći odlazak u rat.
Čitatelj upoznaje dvojicu uzvišenih zapovjednika svaki s jedne strane, iz Rusije i Austro-Ugarske kojima se sve zajedno činilo kao igra u kojoj jedan drugog doživljavaju neznalicama. U ratu je prvi pao Vid Trdak, a nakon njega su usljedila i šestorica ostalih.
Na kraju sve završava u pučkoj školi u Bistrici, gdje mrtvozornik Palčić ima zadatak izbrojati mrtve i voditi zapisnik o svim pronađenim stvarima. Tako je pronašao pisma napisana lošim pravopisom i nezgrapnim slovima, u kojima se govori o lošoj obiteljskoj situaciji svakog od domobrana te lošem stanju sela i društva općenito. Očito je kako je i ovo carstvo kao i sva ostala počivalo na leđima običnog čovjeka.
Autor: Miroslav Krleža
Osvanule “špijunske fotografije” novog BMW serije 8 – Izgleda fenomenalno!Sretna vam Nova 1991. godina – 4. dioKoja je dobna granica za lasersku korekciju vida?Stanar Big Brothera otkrio strašnu istinu: 'Mama je samo uzela bicikl i više se nije vratila!'Ford – 10 stvari koje (vjerojatno) niste znali
Naslov djela: Bitka kod Bistrice Lesne
Vrsta djela: novela
Mjesto radnje: selo u Zagorju i Bistrica Lesna te Galicija
Vrijeme radnje: Prvi svjetski rat od 1914. – 1918. godine
Likovi: Vid Trdak, Mato Pesek, Štef Loborec, Barun von Frederiks, Rikard Weishersheimb Ritter von Rechling-Meldegg und Hochenthurn
Bitka kod Bistrice Lesne predstavlja novelu u kojoj ne postoji jedan središnji lik. Umjesto njih spomenuti domobrani predstavljaju jedan glavni lik, a to je čovjek koji je protiv svoje volje uvučen u rat.
Štef Loborec je svadljiv i buntovan Zagorec koji je uvijek spreman na svađu, teško se kontrolira u trenucima bijesa i ne poštuje autoritet. Njega je život najteže pogodio jer mu je žena postala alkoholičar i uništila cijelo imanje u strahu da se Štef neće vratiti živ iz rata. Njegova žena je sada većinu vremena pijana i ne uopće ne pazi na ono što joj rade djeca.
Desetnik Mato Pesek je opisan kao pokoran i poslušan čovjek koji ide do tolike mjere poslušnosti da ga doživljavaju psom. U noveli Pesek predstavlja državnog psa koji prijeti vojnicima pištoljem. Na kraju novele je usred ratnog kaosa uspio poput psa viknuti, odnosno zalajati na Štefa Lovreka.
Barun von Frederiks, Rikard Weishersheimb Ritter von Rechling-Meldegg und Hochenthurn su dvojica zapovjednika i prava gospoda u usporedbi s Pesekom i Štefekom. Čitatelj ih može doživjeti kao vitezove u svojim nedodirljivim oklopima.
Vid Trdak nakon teškog života od tvrdog čovjeka postao je mekan, a kojeg je sudbina vukla prema zemlji od koje je oduvijek živio.
Bilješka o autoru
Miroslav Krleža se smatra najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća. Miroslav je bio književnik u čijim se djelima mogao primijetiti utjecaj ne samo Nietzschea, nego Ibsena i Strindberga, kada je u pitanju ranija faza djelovanja.
Miroslav Krleža rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u obitelji nižeg socijalnog statusa. U Zagrebu je završio osnovnu školu i nižu gimaziju, a nakon toga se prebacio u kadetsku vojnu školu u Pečuh, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata.
Godine 1913. prekida studij da bi otišao u Srbiju i postao dobrovoljac u njihovoj vojsci. Kako je bio osumnjičen za špijuna, bio je protjeran preko srpske granice i zavoren kao austrijski špijun. Na kraju je izbačen iz Ludoviceuma.
U zatvoru nije proveo puno vremena, nego je 1915. mobiliziran i poslan na frontu u istočnu Europu. Nakon što je bio ozlijeđen vrijeme je najviše provodio po toplicama, a kako nije bio najboljeg zdravlja, počeo se sve više baviti pisanjem.
Objavio je velik broj djela od kojih su mnoga prevedena na brojne svjetske jezike. Zahvaljujući svojim djelima dobio je počast da ga svrstaju zajedno s ostalim uglednim svjetskim književnicima. Književno je stvaralaštvo obogatio dramama, pjesmama, romanima, esejima, memoarima te filmskim scenarijima.
Pjesme su bile pune negativnih osjećaja, socijalnih motiva i u njima se najviše govorilo o pobuni protiv nepravde. Napisao je četiri romana, a najpoznatiji je “Povratak Filipa Latinovicza”. Najopširniji roman su “Zastave”.
Godine 1967. potpisuje “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, što je dovelo do ostavke u komitetu SKH. Bio je simpatizer pokreta Hrvatsko proljeće. Umro je 29. prosinca 1981. godine.
Najpoznatija djela su: Banket u Blitvi, Balade Petrice Kerempuha, U agoniji, Vučjak, Kraljevo, Vražji otok, Pjesme u tmini, Gospoda Glembajevi.
AUTOR: MIROSLAV KRLEŽA
Novela “Bitka kod Bistrice Lesne” objavljena je prvi put u sklopu časopisa “Književna republika” 1923. godine. Kasnije ju je Miroslav Krleža uvrstio u poznatu zbirku novela “Hrvatski bog Mars”.
Bitka kod Bistrice opisuje Prvi svjetski rat te ratovanje i stradavanje hrvatskih domobrana, a sve zbog stranih interesa. Prije radnje čitatelj može od strane pisca doznati sve potrebno o ekonomskom i povijesnom objašnjenju mentaliteta prigorskih ljudi.
Miroslav Krleža je uz pomoć spomenute novele želio ukazati na sve strahote rata kao i ogorčenje stradanjem ljudi koji nisu ni trebali imati veze s velikim sovjetskim sukobom. Krleža je kao vojnik sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, pa je bio dobro upoznat s tragedijom koju je tada izazvao najveći sukob u povijesti. Cijela novela je usmjerena protiv rata.
U noveli ne postoji podjela na poglavlja, umjesto toga se sastoji od osam epizoda koje povezuje glavna ratna trema. Pored spomenutih epizoda novela se sastoji i od uvodnog izlaganja koje je napisano kao ratno izvješće.
Prva epizoda govori o zaostalosti zagorskog sela te o odnosu između sela i grada. Druga epizoda je prikaz seljačkog objašnjenja te prihvaćanja rata kao prirodne nepogode kojoj se nema smisla suprostavljati jer će ionako doći.
Treća epizoda predstavlja osudu birokracije od strane činovnika. U trećoj epizodi spominje se Vid Trdak koji prolazi kroz saborske sobe. Četvrta soba prikazuje obespravljenog vojnika prije odlaska na bojište. Štef Loborec se ne uspijeva izboriti za svoje pravo.
Peta epizoda prikazuje uzrujanog Rucnera koji se ne može nositi s ratnim strahotama. Šesta epizoda opisuje Trdakovu msrt, onu Štefa Loborca te Mate Peseka. Sedma epizoda opisuje vrhunac bitke gdje se Štef bori za samoodržanje. Osma epizoda predstavlja rasplet kada mrtvozornik Palčić čita pisma poginulih domobrana.
U noveli je najviše prisutno piščevo pripovijedanje, a postoji i unutarnji monolog pojedinog lika. Unatoč tome što je novela pisana književnim jezikom, čitatelj može uočiti kajkavski dijalekt te nekoliko stranih izraza i one koje su upotrebljavali vojnici.
Kratak sadržaj
Novela “Bitka kod Bistrice Lesne” kreće s uvodom u kojem se najavljuje glavna tema, a koja će se provlačiti kroz sve epizode. Cijela novela je napisana kako bi se odala počast sedmorici domobrana koji su poput mnogih poginuli na istočnoj fronti. Sve je napisano u obliku izvješća baš kao što se to nekada radilo, o stradanjima vojnika, velikoj žtvi koju se pridonijeli itd…
Iako se na početku stječe dojam da se radi o uzvišenom govoru u kojem ima previše patetike, očito je kako su uvodne rečenice pune sarkazma jer spomenuti vojnici nisu poginuli za svoju domovinu, nego za Ugarsku s kojom je Hrvatska bila povezana Nagodbom sklopljenom 1868. godine.
Nakon uvodnog objašnjenja novela čitatelja odvodi na kratko u prošlost i govori o životu seljaka iz prigorskih sela još od feudalnih vremena pa sve do velikih stradanja Prvog svjetskog rata. Seljaku u to vrijeme nije bilo lako jer zemlja nije dovoljno davala, a na leđima je imao sudove, vojsku i žandare. Svatko od njih je ima svoja potraživanja, poreze i globe, a kada je car tražio da se ide u rat i to se moralo poslušati.
Nimalo lagan život seljaka primorao ga je da na sve gleda kao na elementarnu nepogodu protiv koje se ne može. Radi se o pasivnom gledanju na ono što se događa u društvu, ali bilo što drugo bi značilo još goru situaciju za bilo kojeg seljaka.
Tako se sedam seljaka našlo u gradu gdje su se morali okupiti prije odlaska u rat. Grad im se činio poput zemlje iz snova nasuprot neimaštine iz koje su oni došli. Svaki od domobrana došao je sa svojim problemom, a nakon nekoliko sati u gradu uslijedio je odlazak u vojarnu gdje su morali proći obuku za vojnika. Bilo je to ništa drugo nego ponižavanje seljaka.
Uslijedio je odlazak na ratište, a prije same borbe Vid Trdak se počeo prisjećati teškog života. Njegova žena je umrla prije nego što je otišao u rat, a kod kuće je ostavio dvoje maloljetne djece za koje se nije imao tko brinuti jer se posvađao s rodbinom. Najstariji sin je imao samo sedam godina.
Kako nije znao što će biti s njegovom djecom, krenuo je banu u Sabor i tako je hodajući od jedne do druge sobe doživljavao poniženja, da bi na kraju završio kod običnog činovnika koji mu je svašta obećao, a tek na bojišnici je shvatio kako je sve bila laž. Još uvijek nije znao što će biti s njegovom djecom.
Štef Loborec predstavlja osobu buntovnog karaktera koji je već bio u ratu i još k tome ranjen. Iako nije bio izliječen do kraja opet je bio pozvan na prvu liniju fronte. Kako je bio bijesan zbog nastale situacije, gurnuo je narednika Šmita prema kipućoj kavi, zbog čega ga je narednik napao sabljom.
Štefa je čekao ratni sud jer je udario nadređenog, a kako bi izbjegao strijeljanje, pristao je da neizlječen ode na ratište. Dok je bio na bojišnici cijelo vrijeme je razmišljao samo o tome da je imao priliku pobjeći i izbjeći odlazak u rat.
Čitatelj upoznaje dvojicu uzvišenih zapovjednika svaki s jedne strane, iz Rusije i Austro-Ugarske kojima se sve zajedno činilo kao igra u kojoj jedan drugog doživljavaju neznalicama. U ratu je prvi pao Vid Trdak, a nakon njega su usljedila i šestorica ostalih.
Na kraju sve završava u pučkoj školi u Bistrici, gdje mrtvozornik Palčić ima zadatak izbrojati mrtve i voditi zapisnik o svim pronađenim stvarima. Tako je pronašao pisma napisana lošim pravopisom i nezgrapnim slovima, u kojima se govori o lošoj obiteljskoj situaciji svakog od domobrana te lošem stanju sela i društva općenito. Očito je kako je i ovo carstvo kao i sva ostala počivalo na leđima običnog čovjeka.
Autor: Miroslav Krleža
Osvanule “špijunske fotografije” novog BMW serije 8 – Izgleda fenomenalno!Sretna vam Nova 1991. godina – 4. dioKoja je dobna granica za lasersku korekciju vida?Stanar Big Brothera otkrio strašnu istinu: 'Mama je samo uzela bicikl i više se nije vratila!'Ford – 10 stvari koje (vjerojatno) niste znali
Naslov djela: Bitka kod Bistrice Lesne
Vrsta djela: novela
Mjesto radnje: selo u Zagorju i Bistrica Lesna te Galicija
Vrijeme radnje: Prvi svjetski rat od 1914. – 1918. godine
Likovi: Vid Trdak, Mato Pesek, Štef Loborec, Barun von Frederiks, Rikard Weishersheimb Ritter von Rechling-Meldegg und Hochenthurn
Bitka kod Bistrice Lesne predstavlja novelu u kojoj ne postoji jedan središnji lik. Umjesto njih spomenuti domobrani predstavljaju jedan glavni lik, a to je čovjek koji je protiv svoje volje uvučen u rat.
Štef Loborec je svadljiv i buntovan Zagorec koji je uvijek spreman na svađu, teško se kontrolira u trenucima bijesa i ne poštuje autoritet. Njega je život najteže pogodio jer mu je žena postala alkoholičar i uništila cijelo imanje u strahu da se Štef neće vratiti živ iz rata. Njegova žena je sada većinu vremena pijana i ne uopće ne pazi na ono što joj rade djeca.
Desetnik Mato Pesek je opisan kao pokoran i poslušan čovjek koji ide do tolike mjere poslušnosti da ga doživljavaju psom. U noveli Pesek predstavlja državnog psa koji prijeti vojnicima pištoljem. Na kraju novele je usred ratnog kaosa uspio poput psa viknuti, odnosno zalajati na Štefa Lovreka.
Barun von Frederiks, Rikard Weishersheimb Ritter von Rechling-Meldegg und Hochenthurn su dvojica zapovjednika i prava gospoda u usporedbi s Pesekom i Štefekom. Čitatelj ih može doživjeti kao vitezove u svojim nedodirljivim oklopima.
Vid Trdak nakon teškog života od tvrdog čovjeka postao je mekan, a kojeg je sudbina vukla prema zemlji od koje je oduvijek živio.
Bilješka o autoru
Miroslav Krleža se smatra najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća. Miroslav je bio književnik u čijim se djelima mogao primijetiti utjecaj ne samo Nietzschea, nego Ibsena i Strindberga, kada je u pitanju ranija faza djelovanja.
Miroslav Krleža rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u obitelji nižeg socijalnog statusa. U Zagrebu je završio osnovnu školu i nižu gimaziju, a nakon toga se prebacio u kadetsku vojnu školu u Pečuh, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata.
Godine 1913. prekida studij da bi otišao u Srbiju i postao dobrovoljac u njihovoj vojsci. Kako je bio osumnjičen za špijuna, bio je protjeran preko srpske granice i zavoren kao austrijski špijun. Na kraju je izbačen iz Ludoviceuma.
U zatvoru nije proveo puno vremena, nego je 1915. mobiliziran i poslan na frontu u istočnu Europu. Nakon što je bio ozlijeđen vrijeme je najviše provodio po toplicama, a kako nije bio najboljeg zdravlja, počeo se sve više baviti pisanjem.
Objavio je velik broj djela od kojih su mnoga prevedena na brojne svjetske jezike. Zahvaljujući svojim djelima dobio je počast da ga svrstaju zajedno s ostalim uglednim svjetskim književnicima. Književno je stvaralaštvo obogatio dramama, pjesmama, romanima, esejima, memoarima te filmskim scenarijima.
Pjesme su bile pune negativnih osjećaja, socijalnih motiva i u njima se najviše govorilo o pobuni protiv nepravde. Napisao je četiri romana, a najpoznatiji je “Povratak Filipa Latinovicza”. Najopširniji roman su “Zastave”.
Godine 1967. potpisuje “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, što je dovelo do ostavke u komitetu SKH. Bio je simpatizer pokreta Hrvatsko proljeće. Umro je 29. prosinca 1981. godine.
Najpoznatija djela su: Banket u Blitvi, Balade Petrice Kerempuha, U agoniji, Vučjak, Kraljevo, Vražji otok, Pjesme u tmini, Gospoda Glembajevi.
0 komentari:
Objavi komentar