Pored gomile odeće i njegovih gaća, napipala sam nešto malo i tvrdo ispod jedne pregrade. U nastupu ljubomore, uzela sam nož i...


Udala sam se vrlo mlada i bila sam zaljubljena do ušiju, ništa mi osim njega nije bilo bitno. On je bio dosta stariji od mene (12 godina). Njegov posao je zahtjevao stalno putovanje i kada sam rodila naše dijete, viđala sam ga sa pauzama od po mjesec dana. Nikada mi nije padalo na pamet da ga špijuniram i ispitujem da li me vara. Jednostavno sam bila takva, voljela sam i živjela, to mi je bilo dovoljno. Ipak, vrijeme je prolazilo, a on je bio sve odsutniji i nervozniji. Sina je gledao u prolazu, kao da je tuđe. Kako je bivao neprijatniji, tako sam je bivala nervoznija. Jednom prilikom sam odlučila da mu ispreturam njegovu ofucanu torbu, koju je stalno nosio kad je polazio od kuće. Pored gomile odjeće i njegovih gaća, napipala sam nešto malo i tvrdo ispod jedne pregrade. U nastupu ljubomore, uzela sam nož i isjekla tkaninu. Našla sam usb stik. Kada sam ga ubacila u kompjuter, malo je falilo da se srušim. Bio je prepun fotografija veoma maloljetnih djevojčica u erotskim pozama. Ćelavi i ružni ljudi su izvodili perverzije nad njima. Kada se vratio kući, rekla sam mu da se razvodim. On je pokušao da se opravda.. A opet, kao da je jedva dočekao da čuje da je kraj. Sad živim sama i kada pogledam našeg sina, prestravim se. Njegov osmijeh mi daje nadu da će sa njim ipak sve biti u redu.



Moje detinjstvo je moj najgori deo života. Otac me je svaki tukao više puta, udarao me je u glavu i telo, gurao mi ruke u vrući šporet. Jedanput me je nožem isekao po telu. Majka je sve to gledala ali nije ništa uradila povodom toga, govorila bi: “kakav je, takav je, otac ti je”. Onda je baba počela da me priprema za udaju, kao i za predstojeće se*sualne odnose.  Bila sam maloletna i nisam želela da dodje do te udaje pa sam pobegla od kuće, otišla sam jako daleko, izgubila sam se. Prosila sam na ulici u nadi da ću uspeti da kupim bar za jedan skroman obrok dnevno, a onda me je policija našla, želeli su da me odvedu roditeljima ali ja sam im rekla da su mrtvi i da ih nemam.  Odveli su me u dom za nezbrinutu decu i tamo sam ostala dok nisam postala punolena. Danas se udajem za čoveka koga volim više i od sebe. Toliko pazi na mene, čuva me, voli me i nikada nije ni glas podigao na mene. Nadam se da mi se ovaj put konačno osmehnula sreća.
Share on Google Plus
    Blogger Comment

0 komentari:

Objavi komentar