U vezi sam s ozenjenim koji je stariji od mene 30 godina. Da se razumijemo nije zbog love, bogatstva i slicno. Ni njega ni mene zivot nije mazio i nasli smo se kroz neku pricu i uvidjeli da i jednom i drugom u zivotu fali ljubavi, njeznosti, zagrljaja i tople rijeci. Uzivam s njim i predivno mi je i nikada mi s nikim nece bit kao sa njim. Znam da me iskreno voli i iz duse i milion mi je puta to pokazao. Protiv zene nemam nista i ne nasladjujem se. Ali jedno je sigurno : nije ga zasluzila ! I to je ono sto me boli, nikad mu nije pruzila pravu ljubav, ni dan danas mu ne pruza sve ono sto ja. Ima on s njom obitelj, djecu, skrbe, rade. Ali fali ono najbitnije – njeznosti i ljubavi. Kada sam nasamo s njim ja se osjecam kao da imam 50 ko on, a da on ima mojih 20. Kada je sa mnom potpuno je opusten, smijemo se, uzivamo kao da sutra ne postoji, a s njom samo neke prepirke, nista joj ne pase, vjecito je nadurena, stalno ju nesto boli, ne zeli sex. STOGA, SMATRAM DA SU ZENE UPRAVO SAM KRIVE AKO IH MUZEVI VARAJU ! To sto su u braku ne znaci da trebaju prestati njeznosti, paznja i te stvari. Ne svodi se brak samo na rad, skrb o djecu, pranje i kuhanje, treba i odrzavat ljubav koja je bila na pocetku. A danas velika vecina zaboravlja na ovo drugo i zato se desavaju ovakve stvari. Apsolutno me podrzava u zivotu i izvodi na pravi put. Krijemo se naravno, jer smo iz susjedstva, sada kroz neko vrijeme. Jer ja moram zavrsit skolu i stat na svoje noge i dalje cemo vidjet sto ce bit. Radije bi i s njim provela nekih 20-30 god, nego sto mogu sa svojim vršnjakom duplo vise. Definitivno sam odlucila da cu ostat samo njegova, bez obzira na buducnost !
Mojoj supruzi je u teškoj saobraćajnoj nesreći poginuo momak dvije godine prije nego smo se mi upoznali. Mnogo ga je voljela, odnosno i danas nakon 10 godina ga i dalje voli, ali meni to ne smeta. Kada smo se upoznali mislila je da ću da je ostavim zbog toga, jer mi je rekla da za nju drugi muškarac nikada neće postojati, ali naprotiv, svaki dan se trudim, ne da ga zaboravi, već da počne da živi, da bude sretna i svaki osmijeh na njenom licu mi više znači nego kofer zlata. Često sam je zaticao kako plače, kako psihički pada, ali sve se promijenilo nakon što je ostala trudna. Tada čim smo saznali da je trudna rekao sam joj da ćemo bebu ako bude muško nazvati po njenom tragično preminulom momku. Ljudi moji nemate pojma koliko sreće na njenom licu se ukazalo. Nemanja, naš sin danas ima 6 godina i sa dolaskom na ovaj svijet donio je mnogo sreće za sve.Možda neki neće moći shvatiti, ali moja supruga je toliko dobra osoba da je neopisivo zadovoljstvo biti njen muž, bez obzira na sve i bez obzira na sve ja ću se i dalje truditi da ona bude srena osoba, jer kada je ona srena i ja sam, a više mi ništa i ne treba.
0 komentari:
Objavi komentar