Prva sam godina medicine i juce sam definitivno odlucio šta cu da specijaliziram :). Otišao sam kod druga na kafu jer kako studiram u drugom gradu nisam ga vidio 3-4 mjeseca, ali me docekala njegova mama i rekla mi da je njen sin otišao hitno do oca u firmu. Inace su vlasnici jedne gradevinske firme. Medutim ponudila mi da popijem sa njom kafu i da ga tako sacekam da se vrati. Prihvatio sam, jer teta Brankica mi je kao druga mama jer smo se ja i njen sin baš družili, bukvalno smo kao braca. Tako dok smo pili kafu i razgovarali o mome studiranju, rekla mi je da je u zadnje vrijem nešto baš pece i svrbi dole. Bilo mi je neugodno, a onda je ustala i zamolila me da je pregledam, jer sam ja sada vec na neki nacin doktor, kako je rekla. Nisam znao šta da kažem, a ona se pocela skidati. Skinula je sve sa sebe i njeno prekrasno tijelo iako ima 43 godine, je bilo na metar ispred mene. Ne znam zašto, možda što je to bilo prvi puta u životu da sam vidio žensko tijelo bez odjece, jer sam nevin, ali sam se toliko napalio da sam je bez razmišljanja oborio na trosjed i naša tijela su se spojila. Nikada je nisam gledao na taj nacin, ali nakon ovoga imam želju da ne izlazim iz njenog kraveta, da vjecno budemo u njemu i da radimo one stvari. Rekla mi je da sam pravi doktor i da sam joj dao pravi lijek, te mi je dala 100 eura, jer kako kaže svaki lijek ima cijenu i placa se. Toliko je sretna da mi je rekla da više necu stanovati u studentskom domu i obecala je da ce mi iznajmiti veliki stan samo za mene kako bih na miru mogao uciti, a i da nju imam gdje lijeciti, kada joj lijek zatreba. Sve je super, samo da nije mama mog najboljeg druga, nekako me, kada se toga sjetim baš postidim.
Juče sam vraćajući se iz kockarnice opazio neku staru “pederušu” na sred ulice. Nisam nešto obraćao pažnju, ali kada sam čuo da u njoj zvoni mobitel, vratio sam se i pokupio je. Kada sam otvorio vidio sam da u njoj ima baš mnogo novca. Odlučio sam da se ne javljam na telefon. Kada sam došao kući prebrojao sam novac, bilo je kada se sve sabere 5.740 eura. Osjećao sam se kao Bog, nikada u životu nisam vidio toliko novca, ali mobitel je uporno zvonio, a ja nisam znao šta da radim, da li da se javim i vratim novac ili da prećutim i uživam u novcu koji mi dospio u ruke. Nakon skoro 5 sati muke i razmišljanja odlučio sam ono najbolje za mene, ugasio sam mobitel i novac ostavio sebi. Iskreno u prvi trenutak mo se učinilo da je to baš mnogo novca, ali mi nije trajalo ni puna dva mjeseca. Da li sam dobro postupio nikada mi neće biti poznato, iskreno nekada se baš kajem.
0 komentari:
Objavi komentar